Ana Frank je rođena 1929. godine u jevrejskoj porodici u nemačkom gradu Frankfurtu na Majni. U leto 1933. godine porodica je pobegla u Amsterdam. Te godine je u Nemačkoj na vlast došao Hitler i počeo da zagovara politiku progona Jevreja iz zemlje.

Porodica se smestila u amsterdamskom kvartu zvanom Rivierenburt, u kome je živelo mnogo Jevreja. Ana je tamo krenula u školu i počela da uči nizozemski jezik. Nakon okupacije, u maju 1940. godine, nemačka uprava je i u Holandiji uvela mere kojima su Jevreji izdvojeni od ostatka stanoviništva. Drastičan momenat u Aninom životu bio je kada je morala da se oprosti od svojih školskih drugova i nastavnika i pređe u jevrejsku školu. Jevreji su morali da nose Davidovu zvezdu kako bi bili uočljivi na ulici. Na bioskopima, kafićima i pozorištima pojavile su se table sa natpisom "Zabranjeno za Jevreje". Jula 1942. godine nemačka okupaciona vlast u Holandiji pokreće veliku operaciju deportacije Jevreja u Istočnu Evropu. Jevrejske porodice su dobijale obaveštenje da moraju da spakuju kofere i odu na prinudan rad. Kupili su ih po kućama i ukrcavali na voz za tranzitni logor Vesterbork u Drenteu, odakle su ih slali u logore smrti u Istočnoj Evropi. Tamo je pogubljeno više od 100.000 jevrejskih muškaraca, žena i dece iz Holandije, a sve ukupno je pogubljeno oko šest miliona evropskih Jevreja.

Porodica Frank se, zajedno sa još četvoro ljudi, 1942. godine sakrila u kući koja se nalazila iza firme Aninog oca, na Prinčevskom kanalu u Amsterdamu. Upravo tu je Ana počela da piše svoj dnevnik po kom je nakon rata postala poznata. U njemu su zapisana iskustva mlade i ambiciozne devojke u jednoj skučenoj sobici. Ana je sanjala o tome da kasnije, kada ponovo bude slobodna, postane spisateljica. Pre nego što su ih Nemci priveli, nakon što ih je neko izdao, njena porodica se dve godine uspešno krila. Kada je, 1945. godine, umrla u nemačkom koncentracionom logoru Bergen-Belzen, Ana je imala petnaest godina. U istom logoru umrla je i njena sestra, dok je majka preminula u Aušvicu. Otac, Oto Frank izašao je živ iz logora i otišao iz Poljske.

Oto Frank je nakon rata od Mip Gis, žene koja je pomagala porodici u sakrivanju, dobio hrpu svezaka. To su bili dnevnici njegove ćerke Ane. Oto Frank ih je ponudio nekolicini izdavača i 1947. godine dnevnik je objavljen pod nazivom Achterhuis (dvorišni deo zgrade u kom su se skrivali). Srpski prevod Dnevnik Ane Frank pojavio se 1956. godine. Anin dnevnik je postao svetski poznat nakon što je dramatizovan u Americi, 1955. godine, tačno na vreme da njeno skrovište poštedi planiranog rušenja.