Ustav je najvažniji zakon jedne države. (Reč "država" odnosi se na određenu teritoriju na kojoj živi narod nad kojim se vrši vlast.)

Ustavom je određeno ko vrši vlast u državi i na koji način. Na primer, holandskim Ustavom je regulisana uloga kralja/kraljice i ministara. Ustavom je takođe određeno na koji način se donose ostali zakoni, koje su dužnosti sudije i koje su nadležnosti pokrajina i lokalnih samouprava. Pored toga, Ustavom je utvrđeno i kakav uticaj i moć ima narod u holandskoj državi.

Na samom početku Ustava navedena su prava građana u odnosu na državu, tzv. osnovna prava. Osnovna prava se, dakle, ne odnose na prava koja građani imaju u međusobnim odnosima, nego na prava građana da žive slobodno, bez mešanja države u njihova uverenja i životne izbore.

Prvim članom Ustava se jamči da će svi ljudi biti jednako tretirani od strane države, bez obzira na različitosti i drugačija ubeđenja. U članovima koji slede navodi se, između ostalog, da građani imaju pravo da praktikuju sopstvenu veru, da slobodno razmenjuju ideje i izražavaju svoje mišljenje u javnosti.

Državi je dozvoljeno da te slobode - kao što su sloboda veroispovesti i sloboda govora - ograniči samo ukoliko je to nužno. Tako, na primer, može biti neophodno da se ograniči nečija sloboda ukoliko predstavlja pretnju drugima. U tom slučaju država sme da interveniše, ali to mora biti sprovedeno u skladu sa zakonom.

U srednjem veku nije postojao Ustav. Monarh je imao moć i nije morao da se pridržava zakona. Nakon toga su pojedine grupe ljudi dobile prava u odnosu na vladara, ali su tek od osmanaestog veka svi stekli prava, i od tada svaki organ koji vrši vlast mora da se pridržava zakona. U Holandiji je to 1789. definisano u Ustavu. Ustav Kraljevine Holandije, koji je još uvek na snazi, je donet 1815.

Ustav je teže promeniti nego druge zakone. Ipak, bilo je velikih izmena holandskog Ustava. Kralj Vilem II se 1848. složio sa tim da se Ustav promeni tako da se moć kralja ograniči, a moć naroda poveća. Izmena je bila toliko drastična da se Ustav iz 1848. godine, koji je sastavio stručnjak za ustavno pravo Torbeke, smatra početkom demokratije. Međutim, pravo glasa za muškarce uvedeno je tek 1917; žene su tada prvi put dobile pasivno biračko pravo. Aktivno biračko pravo žena, koje je uvedeno 1919, konačno je uneto u Ustav 1922. godine.