Ejse Ejsinha

Prosvetiteljstvo u Holandiji

Astronom amater, Ejse Ejsinha je u svojoj kući u Franekeru izgradio planetarijum koji se danas smatra najstarijim planetarijumom na svetu koji je danas još uvek u funkciji.

Veoma nadareni Ejsinha nije mogao da ide u Latinsku školu jer se očekivalo da postane vunovlačar, kao i njegov otac. Međutim, samostalno je pronikao u osnove matematike i astronomije, pri čemu mu je blizina Univerziteta u Franekeru veoma značila.

Godine 1774. pojavila se knjiga u kojoj se predviđalo da će Zemlja biti izbačena iz svoje orbite usled sudara Meseca i nekoliko planeta. Ovo predviđanje izazvalo je veliku paniku u Friziji. Kako bi dokazao da nema razloga za paniku, Ejsinha je odlučio da na plafonu svoje dnevne sobe napravi maketu Sunčevog sistema. Planetarijum je završen 1781. godine.

Ejsinha je, poput mnogih savremenika bio inspirisan prosvetiteljstvom. Verovali su da znanje može da unapredi čoveka i društvo. Prosvetiteljska misao je u Holandiji imala drugačiji karakter nego u Francuskoj. Kako u Holandiji crkva nije bila svemoćna i vladar nije imao apsolutnu moć, samo mali broj građana je gajio simpatije prema radikalnim i antiklerikalnim stavovima nekih filozofa. Radije se verovalo u dobronamernost Boga prema svetu: On je sve vodio ka plemenitom i harmoničnom društvu. Sa žarom su, u okviru udruženja, zajedno sa ostalim angažovanim građanima, izvodili fizičke eksperimente, posmatrali fosile, razgovarali o društvenim problemima i proučavali nebeska tela.

Ejsinhin planetarijum i danas pokazuje trenutni položaj planeta. Naime, planete u planetarijumu obilaze Sunce u istom vremenskom periodu kao i prave planete: Merkur obiđe krug za 88 dana, Zemlja za godinu dana, dok Saturnu treba više od 29 godina.

Centralni sat sa klatnim mehanizmom, koji pokreće devet tegova, daje svakoj planeti tačnu brzinu putem impresivnog točka od drvenih obruča i diskova sa zupčanicima od deset hiljada ručno kovanih eksera.

Kada je, 1818. godine kralj Vilem I došao u Friziju kako bi posetio planetarijum, bio je toliko impresioniran da ga je potom otkupio i nacionalizovao. Ejsinha je deset godina kasnije preminuo u osamdeset četvrtoj godini, a u testamentu je opisao sistem rada svog planetarijuma.