Godine 690. engleski monah iz Nortumbrije, Vilibrord, dolazi u oblast oko tadašnjeg ušća Rajne, gde se danas nalazi Katvejk. Zajedno sa grupom misionara, zalagao se za širenje hrišćanstva u zemlji Frižana, koji su živeli na obali od Zapadne Shelde do Dokuma. Njihova oblast graničila se sa teritorijom franačkih kraljeva koji su, dva veka pre toga, pod kraljem Klovisom, primili hrišćanstvo. U ovoj graničnoj oblasti nalazili su se luka Dorestad na Rajni i neseobina Utreht. Utvrđena granica nije postojala, već se ona menjala usled neprestanih sukoba. Nekada su Frižani napredovali ka jugu, a nekad Franci ka severu. Tokom franačkog uspona, franački kralj je 630. godine, na mestu gde je danas Katedrala, izgradio prvu crkvu u Utrehtu. Međutim, Frižani su je ubrzo nakon toga porušili.

Kako su prethodnici Vilibrorda već iskusili da pokrštavanje frižanskih pagana nije lak zadatak, Vilibrord je prvo potražio podršku. U više navrata, posetio je merovinškog kralja i papu u Rimu. Potonji ga je imenovao za frižanskog nadbiskupa. Vilibrord se 696. godine nastanio u Utrehtu, gde je obnovio crkvu koji su Frižani porušili i naložio izgradnju nove crkve koju je posvetio Svetom Spasitelju, odnosno Isusu.

Misionari iz Utrehta su se zatim naseljavali po Friziji. Njihova misija bila je uspešna jer je nakon Vilibrordove smrti, 739. godine, nova vera u obalskom području uzimala primat. U ostalim delovima frizijske oblasti naišli su na snažan otpor. Lokalno plemstvo je misionare smatralo franačkim saučesnicima i držalo se starih običaja i bogova kao što su Odin i Tor. Franci će tek krajem osmog veka oružjem konačno slomiti otpor Frižana.