Hebban olla vogala

Pisani tragovi na nizozemskom

Hebban olla vogala nestas hagunnan hinase hic enda thu - wat unbidan we nu?

Iako je na prvi pogled jedva razumljiva, prethodna rečenica napisana je na nizozemskom jeziku. Ova rečenica, napisana pre hiljadu godina, predstavlja ujedno i prvi poznati pisani trag na nizozemskom jeziku. Doslovan prevod glasi: "Sve su ptice počele da svijaju svoja gnezda, osim tebe i mene - šta čekamo?" Ili: "Sve ptice svijaju svoja gnezda, osim tebe i mene - šta čekamo?" Ova dva stiha najverovatnije potiču iz, moglo bi se reći, najstarije ljubavne pesme na nizozemskom.

Ove stihove je oko 1100. godine zapisao flamanski kaluđer koji je boravio u jednom manastiru u Engleskoj, dok je isprobavao pero. Njegovu svakodnevnicu većinom je ispunjavalo prepisivanje latinskih i staroengleskih tekstova. Povremeno je morao da naoštri guščije pero kojim je pisao. Pre nego što bi nastavio da radi, na poslednjoj stranici knjige koju je prepisivao, isprobao bi da li pero dobro piše. Tada bi često zapisao prvo čega se setio. U slučaju našeg kaluđera bio je to ljubavni stih koji mu je ostao u pamćenju iz mladosti koju je proveo u Flandriji: Hebban olla vogala

Dakle, ovaj događaj je bio samo puka slučajnost i tek će se nekoliko vekova kasnije tumačiti kao početak novog fenomena: početak upotrebe nizozemskog jezika kao sredstva izražavanja u pisanoj književnosti. Naravno, nije nikakva slučajnost što je ovaj stari stih na nizozemskom proizašao iz pera kaluđera u manastiru i ostao sačuvan u crkvenoj knjizi. Pisanje je dugo spadalo u domen kaluđera, a pisana reč se prvenstveno koristila za svete crkvene tekstove na latinskom.