Rembrant

Veliki slikari

Rembrantova "Noćna straža" poznata je širom sveta. Slika datira iz 1642. godine i od tada je nebrojeno puta bila predmet tumačenja, hvali i diskusija. Pored toga, ona nas intrigira: slika odaje utisak kao da će se nešto desiti, ali šta tačno? Sa druge strane, to je sasvim obična slika: grupa pripadnika amsterdamske gradske garde, okupljena oko svog kapetana, Fransa Baninga Koka, ovekovečena je na grupnom portretu, koji je trebalo da bude izložen u novoj, velikoj sali, renoviranog sedišta gradske garde, Klovenirsdulena. Grupni portreti u Amsterdamu, naime, imaju dugu tradiciju, koja datira još od prve polovine šesnaestog veka. Naručivanjem portreta kod cenjenih slikara, Baning Kokovi saradnici samo su pratili ovaj trend. Rembrantovo delo je tako prvobitno bilo izloženo u društvu nekoliko novih, grupnih portreta, u novoj sali gradske garde, Dulenzalu, gde su se gardisti redovno okupljali kako bi zajedno uživali u jelu, piću i duvanu.

U trenutku kada ga je Baning Kok angažovao, Rembrant je bio veoma tražen portretista. Pored toga, bio je i ambiciozan slikar, te je napustio svoje rodno mesto, Lejden, u nadi da će u bogatom Amsterdamu stvoriti karijeru, što mu je i pošlo za rukom. Zahvaljujući svojim skupim portretima i slikama sa prikazima biblijskih i mitoloških priča, angažovala ga je elita koju su činili dobrostojeći građani i poznavaoci umetnosti.

Amsterdamsko tržište umetninama bilo je, međutim, mnogo raznolikije. Sredinom sedamnaestog veka, u gradu je radilo oko 175 slikara. Većina je pravila jeftine slike za anonimno tržište. To su prevashodno bili pejzaži i takozvano "žanr" slikarstvo za koje je karakteristična tematika svakodnevice. Ove slike nisu proslavile svoje autore, ali njihov opus, svakako, svedoči o bogatstvu i obimu holandskog, sedamnaestovekovnog slikarstva. Slikari su širom Republike pokušavali da pronađu svoje mesto na tržištu, podstaknuti velikim interesovanjem građanstva za jednostavnim slikama kojima bi ukrasili svoje domove. Procenjuje se da je u sedamnaestom veku, proizvedeno oko pet miliona slika. Samo na osnovu te cifre, jasno je da holandskim slikarstvom nije dominiralo nekoliko majstora koji su radili u najvećim centrima umetnosti, Amsterdamu, Harlemu ili Utrehtu. To znači da simbol izvanrednog kulturnog procvata u sedamnaestom veku, nije bio samo Rembrant, već su to bili i Vermer i Stejn, kao i stotine drugih, lokalnih drugorazrednih i trećerazrednih slikara, koji su bili u senci poznatih majstora, ili su, kako bi opstali na tržištu, stvarali u manjim centrima umetnosti kao što su Enkhajzen ili Zvole.