De Stejl

Revolucija oblika

Poznato delo Herita Ritvelda, "crveno-plava stolica" iz 1918. godine, nije samo crvena i plava: njen ram je žut i crn.

Ova stolica time zadovoljava uslove koje su umetnici pokreta De Stejl postavili likovnoj umetnosti. Dozvoljavali su upotrebu samo tri osnovne boje (crvena, plava i žuta) i tri "ne-boje" (crna, siva i bela). Osim toga, sve linije, kao i uglovi su morali da budu pravi.

Ovakva upotreba boja se, na primer, vidi i u radu Dika Brune (Nijntje). I zaista, pokret De Stejl jeste uticao na njega, ali je on brzo odstupio od strogih principa, upotrebom zelene boje i zaobljenih linija.

Za umetničku grupu De Stejl, ono što su želeli da postignu sadržajem bilo je značajnije od stila. Umetnost ne treba da podražava stvarnost, već da oslikava harmoniju, koja je, prema njihovom mišljenju, bila zakon svemira. Harmonija zahteva apstraktne oblike - prave linije i svetle, čiste boje. Dakle, umetnička dela ne prikazuju proizvoljno raspoloženje umetnika, već pomažu publici da nađe put ka istini i čistoti.

Časopis De Stejl, kao i istoimena grupa umetnika okupljena oko njega, osnovani su 1917. godine. Razumljivo je da je upravo za vreme haosa Prvog svetskog rata nastala i žudnja za harmonijom. Časopis je nastavio da postoji do 1931. godine kada je umro slikar Teo van Dusburg, a grupa se raspala. De Stejl zapravo nije bila postojana grupa već se njen sastav menjao. Dva najbitnija člana, kao što su arhitekta Gerit Ritveld i slikar Pit Mondrian, se nikada nisu ni sreli.

Pokret De Stejl je bio pre svega orijentisan na međunarodnu scenu, gde je i stekao ime. Međutim, ova grupa je duboko ukorenjena u holandskoj tradiciji. Istoričar umetnosti Jafe jednom je rekao da težnja pokreta De Stejl ka apstrakciji, lepoti i čistoti, pripada tradiciji protestantskih ikonoboraca i trezvene, kalvinističke umetnosti, koju su u sedamnaestom veku stvarali holandski slikari kao što su Vermer, Sanredam i De Hoh.

On smatra da se čak može uočiti i sličnost između umetnosti pokreta De Stejl i težnje holandskog naroda da ovlada prirodom. Holandski pejzaž, za koji su karakteristični precizni geometrijski oblici, prave linije i vodeni tokovi, podseća, naime, na neku od Mondrijanovih slika. Ukratko, u Holandiji se već vekovima teži geometriji i preciznosti, apstrakciji i čistoti, a tu težnju možemo videti i u umetničkim delima pokreta De Stejl.