Ropstvo

Trgovina ljudima i prisilni rad u Novom svetu

Još od Kolumbovog velikog otkrića, 1492. godine, Evropljani su naseljavali Novi svet, na uštrb domorodaca. Portugalci su prvi pokrenuli proizvodnju šećerne trske na brazilskim plantažama, koje su za njih obrađivali robovi iz Afrike. Ovaj model preuzele su sve evropske kolonizatorske države. Kolonijalne sile su u periodu od dve stotine godina prevezle više od dvanaest miliona Afrikanaca u transatlantskoj trgovini robovima, a od toga su Holanđani prevezli oko 550.000. Tek poneki umetnik bi njihovu tešku sudbinu zabeležio na svom crtežu.

Holandija je trgovinu robljem započela osnivanjem Zapadnoindijske kompanije (Westindische Compagnie), 1621. godine. Brodovi ove kompanije su prvobitno služili za gusarske pohode i za ratovanje sa špansko-portugalskom flotom. Godine 1628. Pit Hejn je oteo špansku srebrnu flotu, dok je 1638. godine Kompanija preuzela do Portugalaca tvrđavu Sint George d'el Mina koja se nalazi u današnjoj Gani. Pored toga Kompanija je osvojila i delove Brazila (1624-1654) a nakon 1665. Republici je priznato pravo na kolonijalne teritorije na tzv. Divljoj obali (Surinam, Berbice, Esekibo-Demerara), kao i na antilska ostrva Arubu, Boner, Kurasao, Sveti Martin, Sveti Eustahije i Sabu.

Holanđani su na taj način, kao kolonizatori i trgovci robljem, postali veliki igrači na Altantiku. Zapadnoindijska kompanija držala je monopol nad trgovinom robovima u Holandiji sve do 1730. godine. Nakon toga Midelburška trgovačka kompanija, osnovana 1720. godine, postaje najveći trgovac robljem, sa brojnim ispostavama u Roterdamu i Amsterdamu kojima je konkurisala Zapadnoindijskoj kompaniji. Holandska trgovina robljem je oko 1770. godine dostigla svoj vrhunac, sa prometom od oko šest hiljada ljudi godišnje, nakon čega je taj broj brzo opadao.

Biti rob značilo je prisilan rad i nemogućnost izbora gde ćete, sa kim i kako živeti. Afrički robovi i njihovi potomci koji su rođeni u ropstvu, obrađivali su plantaže šećera, kafe, kakaa, pamuka i duvana, radili su u basenima soli na Kurasau, ili su služili svoje gospodare. Međutim, nisu se svi mirili sa sudbinom. Ljudi su se, pre svega u Surinamu, izbavljali iz ropstva tako što su bežali. Naseljavali su se u džunglama gde su formirali sopstvene zajednice šumskih crnaca, pored onih indijanskih. Osim toga, postojao je neprekidan, manji ili veći, otpor prema ropstvu na plantažama i u gradovima. Najveća pobuna robova desila se 1795. godine na Kurasau, pod vođstvom Tule. On je, inspirisan idealima Francuske revolucije i uspehom pobunjenih robova sa Santo Dominga (na Haitiju), zahtevao slobodu koju je morao da plati životom.

Krajem osamnaestog veka se i u Holandiji pojačao osećaj gorčine zbog trgovine robljem, iako je u diskusijama često preovladavao interes vlasnika robova. Trgovina robovima je, pod pritiskom Engleza, zabranjena 1814. godine. Holandija je kao jedna od poslednjih zemalja ukinula ropstvo i upotrebu robovske radne snage tek 1. jula 1863.