Još pre pet hiljada godina Nizozemlje su naseljavali ljudi. Ono malo ostataka iz ovog perioda uglavnom je zakopano u zemlji, međutim, u provinciji Drente tragovi ovih doseljenika vidljivi su na površini. U pitanju su dolmeni, ogromne građevine sačinjene od poslaganih kamenih blokova. Ljudi su ih podizali kako bi u njima sahranjivali mrtve. U to vreme ovakve kamene grobnice su bile uobičajene. Ipak, daleko od toga da su sve one sagrađene od tako velikih kamenih blokova. Takve grobnice se uglavnom mogu naći u Drenteu, Danskoj i severnoj Nemačkoj. Pretpostavlja se da su tamo dospele tokom jednog od ledenih doba, pre oko 150.000 godina.

Prilikom iskopavanja u dolmenima i oko njih nisu pronađeni skeleti - oni su se nakon hiljada i hiljada godina potpuno raspali. Međutim, pronađeni su pokloni koji su se davali pokojnicima za zagrobni život. Među tim poklonima nalazile su se i posebne posude koje su, zbog svog oblika, dobile naziv levkasti pehari. Na osnovu ovih i drugih artefakata naučnici su mogli da steknu predstavu o načinu života prve generacije zemljoradnika. Oni su prvi na ovom području prešli sa lovačko-sakupljačkog na sedelački način života. Živeli su u čatmarama, koristili su drveno i kameno oruđe i pravili posude kako bi u njima čuvali zalihe. Nesumnjivo je da su imali i dogovore kojima su regulisali pitanja svojine i pravosuđa. Međutim, nije poznato kako su oni glasili jer ovi prvi zemljoradnici nisu imali pismo.

Još uvek nije potpuno jasno kako su ljudi u to vreme bili u stanju da bez mašina podignu kamenje koje je ponekad težilo i 20.000 kilograma. Pretpostavlja se da su pravili 'prilaz' od zemlje i koristili oblice preko kojih su kotrljali kamen. Kada bi kamenje bilo postavljeno na svoju poziciju, iskopavala bi se zemlja, i tako bi nastala grobnica.

U Drenteu je sačuvano oko pedeset dolmena, a u Hroningenu još dva. Međutim, pretpostavlja se da ih je bilo mnogo više jer su mnogi tokom vekova nestali zato što se, na primer, kamen koristio kao građevinski materijal.