Ani M.G. Šmit

Pobuna protiv malograđanštine

"Nikad ne slušaj majku i sve će biti u redu." Ove reči, karakteristične za holandsku spisateljicu Ani M. G. Shmit, jasno ilustruju zašto su mnogi njeni stihovi, pesame, knjige, pozorišni komadi, mjuzikli i radio-drame tako blistavo sveži, a ujedno i komično buntovni.

Ani je rođena 1911. godine u Južnom Bevelandu. Bila je dete sveštenika, veoma napredna za svoje godine. Svet koji je okružuje posmatrala je sa divljenjem. Prve stihove, napisala je sa četrnaest godina. Nakon Drugog svetskog rata zaposlila se u amsterdamskom listu Het Parol, gde je upoznala ilustratorku Fip Vestendorp. Ani i Fip su od 1952. do 1957. godine sarađivale na seriji priča za decu, o dečaku i devojčici Jip i Janeke (Jovan i Jana), koje su izlazile svaki dan u novinama. Ovo je bio i početak njihove dugovečne saradnje iz koje su, između ostalog, nastale knjige kao što su Pluk van de Petteflet i Otje en Floddertje.

Ani je pedesetih godina prošlog veka, doživela ogroman uspeh sa radio-serijom De familie Doorsnee (Prosečna porodica) koja je emitovana dva puta mesečno. Serija je bila popularna širom zemlje kod svih društvenih grupa. Kroz uspone i padove porodice, Ani je dočarala tipičan život holandske porodice u posleratnom periodu. Duh vremena uspela je da predoči i u drugim delima kao što su numere za kabaretske predstave i kasnije mjuzikli. Njena prva televizijska serija Pension Hommeles (Kavgadžijin pansion) je emitovana na televiziji, a za njom je usledila i serija Ja, zuster, Nee, zuster (Da, sestro, Ne, sestro) po kojoj je 2002. godine snimljen film. Zbog svojih buntovničkih tekstova, Ani je postala jedna od najuticajnijih, a u isto vreme i najnežnijih kritičara poslušne, građanske i pilarizovane Holandije.

Svojim radom, Ani je ispirisala mnogu decu, ali i odrasle. Samo su knjige o Jovanu i Jani prodate u milionima primeraka, a njen rad je preveden na brojne jezike. Njen izdavač ju je zvao "pravom holandskom kraljicom". Kada je organizovao potpisivanje knjige na štandu na trgu Ajtmarkt u Amsterdamu, organizatori su zamolili njenog izdavača da to više nikad ne ponovi: ulice u Amsterdamu bile su, naime, suviše uske za njenu brojnu publiku. Koja je tajna njenog uspeha? "Uvek sam se osećala kao osmogodišnjakinja. I zapravo pišem za sebe. Mislim da je baš u tome poenta. Ja sam osmogodišnjakinja."