Kompanija Filips je među najzaslužnijima za uvođenje televizije u Holandiji pedesetih godina dvadesetog veka. U svojim reklamnim kampanjama, ova kompanija iz Eindhovena hvalila je novi medij kao fenomen koje ne ugrožava tradicionalnu porodicu već je naprotiv učvršćuje. U njihovim reklamama često se mogla videti srećna i harmonična porodica ispred ekrana koji je doneo svet u njihove dnevne sobe.

Pre nego što je mogao da osvoji evropsko tržište, Filips je morao da proda dovoljno uređaja na domaćem tržištu. Kompanija je stoga 1948. godine počela da emituje eksperimentalni program u Eindhovenu i okolini. Godine 1951. radio-stanice iz Busuma nastavile su sa eksperimentalnom televizijom. Emisije su se sada emitovale i na gusto naseljenom zapadu zemlje, uz punu podršku Filipsa.

Iako je premijer Dres u to vreme štednje i marljivosti pokušao da ograniči potrošnju građana, proboj televizije se krajem pedesetih godina više nije mogao zaustaviti. Oko 1961. godine u upotrebi je bilo oko milion uređaja, dok se nedeljno emitovalo oko dvadeset sati programa. Dnevnik, drame, zabavne emisije i utakmice imale su veliku gledanost. Oko 1970. godine skoro svaka porodica je posedovala crnobeli televizor, a neki su već imali televizore u boji.

Televizija je dovela do velikih promena u dnevnoj sobi. Trpezarijski sto više nije imao centralno mesto, jer je svaki član porodice želeo da vidi televizor sa kauča ili fotelje, najradije sa stočićem pri ruci za hranu i piće. Način na koji provodimo slobodno vreme takođe se promenio. Oko 1970. godine prosečan Holanđanin provodio je oko sat i po vremena dnevno pred ekranom, dok je mnogo manje vremena provodio igrajući društvene igre kao što su karte ili igre na tabli. Kritičari su smatrali da gledanje televizije podstiče pasivnost i konzumerizam. Međutim, pristalice novog medija isticali su da se porodice zabavljaju uz televiziju kao i informativnu funkciju ovog medija. Televizija je takođe imala bitnu ulogu u kreiranju javnog menjanja o bitnim društvenim pitanjima. Kako je izbor programa bio ograničen (do 1964. godine postojao je samo jedan kanal, a potom dva), mnogo građana je gledalo iste programe. Kada bi se sledećeg jutra pojavili na poslu, imali su o čemu da razgovaraju. Najviše diskusije izazivali su programi koji su se bavili kontroverznim temama kao što su seks, emancipacija, kultura mladih, religija i kraljevska porodica.

Sa pojavom kablovske i satelitske televizije programski sadržaj je postao svestraniji, ali i međunarodan. Pred ekranom se provodi još više vremena u odnosu na 1970. godinu, međutim, porodice sve manje gledaju televiziju zajedno, između ostalog, i zato što mnoga deca imaju sopstveni televizor. Ova individualizacija se intenzivirala sa pojavom interneta koji nam nudi još raznovrsniji prozor u svet.