Surinam i Holandski Antili

Dekolonizacija zapadnih holandskih kolonija

Šarenolika arhitektura Vilemstada, glavnog grada ostrva Kurasao, od 1635. godine svedoči o istoriji ovog trgovačkog i lučkog grada. Kurasao se nalazi u sastavu Kraljevine Holandije zajedno sa pet ostalih antilskih ostrva odnosno Arubom, Bonerom, Sabom, Svetim Martenom i Svetim Eustahijem. Sve do 1975. godine i Surinam je činio deo Holandije.

Odnosi između Holandije i zapadnih kolonija su se u drugoj polovini dvadesetog veka drastično izmenili. Tokom Drugog svetskog rata Surinam i Holandski Antili nisu bili okupirani. Podržavali su savezničku vojsku i snabdevali ratnu industriju neophodnim sirovinama, kao što su nafta i boksit. Nakon rata, ove tzv. prekomorske teritorije dobile su regionalnu autonomiju i opšte biračko pravo. Novi politički odnosi regulisani su 1954. godine Poveljom o Kraljevini Holandiji (Statuut voor het Koninkrijk der Nederlanden), koji predstavlja neku vrstu ustava za prekookeansku kraljevinu sa autonomnim teritorijama.

Početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka kada su mnoge azijske i afričke zemlje već bile dekolonizovane, u Surinamu je počela borba za nezavisnost. Holandija je istog trenutka podržala ovaj pokret. Jop den Ajl, premijer iz redova radničke partije PvdA, je zajedno sa vođom surinamske koalicione vlade, Henkom Aronom, u roku od dve godine sastavio regulative koje su nakon velikog protivljenja opoziciije pod vođstvom Jagernata Lahmona, konačno dovele do jednoglasnog prihvatanja nezavisnosti 25. novembra 1975. godine. Holanđani su obećali da će nastaviti da finansijski pomažu razvoj Surinama. Međutim, ova finansijska pomoć je obustavljena na nekoliko godina, u znak protesta protiv pogubljenja petnaest protivnika surnamaskog vojnog režima, u decembru 1982. godine, poznatog kao Decembarsko pogubljenje.

Zbog tenzija među različitim etničkim grupama koje su usledile po sticanju nezavisnosti, neizvesne budućnosti, ali i zbog izbora između holandskog i surinamskog državljanstva na koji su svi stanovnici bili primorani, oko 1975. godine oko 130.000 Surinamaca otišlo je u Holandiju. Odnosi između Holandije i Antila su i dalje bili regulisani Poveljom iz 1954. godine. Međutim, Aruba 1986. godine dobija takozvani Status aparte (poseban status), a od 1996. godine čini samostalnu državu u okviru Kraljevine.

Od 2005. godine se i sa ostalim ostrvima pregovara o obnavljanju odnosa. Povelja je 10. oktobra 2010. godine izmenjena i time su Holandski Antili prestali da postoje. Kurasao i Sveti Marten su sada samostalne teritorije u okviru Kraljevine Holandije i imaju sopstvenu administraciju i zakonodavstvo. Boner, Sveti Eustahije i Saba imaju status posebnih lokalnih samouprava u okviru Holandije i na njima se postepeno uvodi holandsko zakonodavstvo. Od 10. oktobra 2010. godine Kraljevinu Holandiju čine 4 države: Holandija, Aruba, Kurasao i Sveti Marten.

Zbog duge zajedničke istorije, porodičnih veza i jezika, Holandija ima snažne transnacionalne veze sa multikulturnim karipskim zajednicama u Surinamu i Holandskim Antilima. Naime, pored mnogih jezika koji se tamo govore, nizozemski i dalje predstavlja zajednički jezik. Surinam je 2005. godine postao član Nizozemske jezičke unije, zajedno sa Holandijom i Belgijom.