Vilem Oranski

Od buntovnog plemića do „oca nacije“

Vilem Oranski bio je ambiciozni plemić koji je izrastao u buntovnika, da bi kasnije bio slavljen kao "otac nacije" odnosno tvorac nove holandske države. Sam Vilem nikada nije imao u vidu samostalnu državu.

Vilem je rođen 1533. godine u zamku Dilenburgu (Nemačka). Roditelji su mu bili luterani, ali kada je 1544. godine nasledio kneževinu Oranž (Francuska) i dobio titulu princa, Karlo V je zahtevao da se ovaj mladi princ ubuduće vaspitava kao katolik. Zato je Vilem od svoje dvanaeste godine boravio na carskom dvoru u Briselu. U novom okruženju sticao je obrazovanje na francuskom jeziku, što je pristajalo njegovom novom statusu.

Oranski je od 1555. godine sticao visoke pozicije. Kao vrhovni vojni komandant, član Državnog saveta, Vitez reda Zlatno runo i namesnik Holandije, Zelanda i Utrehta, postao je jedan od najuticajnijih plemića u Nizozemlju. Međutim, njegov odnos sa Filipom II, naslednikom Karla V, ubrzo se pogoršao. Oranski je postao najvažniji glasnogovornik plemićke opozicije, koja se zalagala za ublažavanje progona jeretika i koja se protivila rastu broja profesionalnih službenika u državnoj administraciji, zbog kojih su plemići gubili svoje stare pozicije.

Nakon sloma ikonoboračkog pokreta, Oranski je pobegao u Dilenburg, odakle je od 1568. godine poduzimao različite vojne napade u Nizozemlju kako bi okončao vladavinu vojvode od Albe. Ova borba je vođena i putem propagande (pamfleti, borbene pesme, ilustracije), iz koje je, između ostalog, nastala holandska himna Wilhelmus. Uspeh je isprva izostao. Tek kada su uskočke flote, takozvani primorski gezi (watergeuzen), 1. aprila 1572. godine zauzele Den Bril, Holandska revolucija dobila je širu podršku.

Nasuprot očekivanjima, pobunjenici u Holandiji i Zelandu nisu poklekli, između ostalog, zahvaljujući istrajnosti Oranskog. Hentskim mirom, 1576. godine, uspeli su čak i da zaključe mir sa preostalim provincijama. Na taj način se ideal koji je Oranski imao činio sve bližim: obnavljanje Nizozemlja iz perioda Burgundskog vojvodstva pod plemićkom upravom i prevazilaženje verskih razlika putem tolerancije. Novo jedinstvo međutim nije potrajalo.

Filip II je 1580. godine ucenio glavu Vilema Oranskog. Vilem je na ovo odreagovao napisavši Apologiju, a Staleške skupštine pobunjenih provincija Proglasom o nezavisnosti. Poruka oba spisa bila je ista: njihov otpor je bio legitiman zato što se kralj ponašao kao tiranin. Katolik Blatazar Žerar je 10. jula 1584. godine hicima iz pištolja ubio Vilema Oranskog. Činilo se da Oranski ništa nije postigao, međutim, dvadeset pet godina kasnije pobunjene provincije su se razvile u samosvesnu Republiku, dok se on smatrao osnivačem te nove države.