Istočnoindijska kompanija

Prekomorska ekspanzija

Mauricijus, Holandija i Amsterdam bila su imena tri trgovačka broda koja su u pratnji malog jedrenjaka Dajfkena, 2. aprila 1595. zaplovila sa Teksela ka "Istoku". Bila je to uzbudljiva avantura; avgusta 1597. godine sa puta su se vratila tri od četiri broda, i samo 87 od 249 članova posade. Dobit je bila skromna. Ipak, ovaj prvi nizozemski pomorski poduhvat u Aziji predstavljao je uspeh jer je otvorio trgovački put prema Istoku.

Ubrzo su usledile i druge ekspedicije. Zahvaljujući svojoj snažnoj i teško naoružanoj posadi, trgovci iz Zelanda i Holandije brzo su nadmašili Portugalce koji su već poznavali ovu rutu i na taj način učinili Engleze ljubomornima. Brodovi su se vraćali u domovinu bogato natovareni robom iz kolonija, kao što su biber i muškatni orah. Kako bi ograničio unutrašnju konkurenciju, Johan van Oldenbarnevelt je inicirao osnivanje Istočnoindijske kompanije (VOC). Ova kompanija je 20. marta 1602. stekla monopol nad celokupnom trgovinom u azijskim vodama počev od Rta dobre nade. U ime Republike, Kompanija je bila ovlašćena da zaključuje ugovore, ratuje i upravlja osvojenim područjima.

Istočnoindijska kompanija se razvila u moćnog igrača. "Od ovoga se može napraviti nešto veliko", napisao je Jan Piterszon Kun upravi Istočnoindijske kompanije (Heren XVII) koja se nalazila u dalekoj domovini. Godine 1619. Kun je osvojio grad Džakartu i tu osnovao Bataviju. Pisao je da će Džakarta postati "najvažnije mesto u celoj Indoneziji", te da je ugled Holanđana porastao zahvaljujući ekspanziji. "Sada će svi želeti da budu naši prijatelji". Delovi Jave su okupirani, Molučka ostrva Ambon i Ternate osvojena, a stanovništvo prisiljeno da uzgaja ​začine. Koristeći se ubeđivanjem i nasiljem, Istočnoindijska kompanija se proširila i na druga mesta u Aziji. Gradila su se utvrđenja u Južnoj Africi, Indiji, na Cejlonu (Šri Lanki) i Makasaru. Zaputili su se ka Kini, a kada je japanski šogun 1641. zatvorio svoju zemlju za strance, Istočnoindijska kompanija je bila jedina kompanija koja je imala dozvolu za trgovinu na ostrvu Deđima u blizini Nagasakija.

Na ovaj način, Kompanija nije samo punila holandska skladišta kolonijalnom robom, a domove građana neobičnim suvenirima iz stranih zemalja, već je imala važnu ulogu u trgovini i u samoj Aziji. Brodovi Istočnoindijske kompanije prevozili su raznoliku robu - tekstil, začine, kafu, čaj, duvan, opijum, egzotične vrste drveta, železo, bakar, srebro, zlato, porcelan, boje, školjke.

Kompanija je ukinuta 1799. godine, u doba francuske vladavine. Danas se arhivi Kompanije smatraju svetskom baštinom. Dnevni izveštaji trgovaca koji su organizovali trgovinu iz svojih utvrđenja, izveštaji upravnika Kompanije o posetama vladarima sa kojima su trgovali, popisi tovara raznih brodova i sl. nude važan izvor informacija o dva veka azijsko-evropske istorije.